Prof.dr.sc. Bojanić Obad Šćitaroci, predstojnica Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, diplomirana je inženjerka arhitekture i doktorica tehničkih znanosti iz područja arhitekture i urbanizma. Profesorica je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pri Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu (kolegiji pejsažne arhitekture i urbanističkoga planiranja). Tijekom 1982. godine boravila je u Montrealu (Kanada) na znanstvenom i stručnom usavršavanju. Magistrirala je 1986. na poslijediplomskom studiju Graditeljsko naslijeđe (Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), a doktorsku disertaciju Istraživanje kontinuiteta graditeljstva na prostoru središnjega dijela otoka Hvara obranila je 1990. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon diplomiranja radi kao arhitekt i urbanist. Autor/koautor je sedam znanstvenih knjiga, tridesetak znanstvenih članaka, četrdesetak priopćenja u zbornicima konferencija, desetak znanstvenih studija iz područja perivojne arhitekture, četrdesetak urbanističkih planova i studija te tridesetak projekata iz područja vrtne i pejsažne arhitekture.
Aktivno sudjeluje u domaćim i inozemnim znanstvenoistraživačkim projektima iz područja perivojne arhitekture. Kao gost predavala je na poslijediplomskom studiju u Troini (Italija). Od 1988. godine gostovala je s predavanjima na Poslijediplomskom studiju «Prostorno planiranje, urbanizam i parkovna arhitektura« na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2005 je istraživač sa statusom znanstvenog savjetnika. Od 2008. zaposlena je u znanstvenonastavnom zvanju docent, od 2012. izabrana je u znanstvenonastavno zvanje izvanredni profesor.
Istraživač je sa statusom znanstvenog savjetnika (matični broj znanstvenika 125251) na znanstvenoistraživačkim projektima registriranim u Ministarstvu znanosti Republike Hrvatske - «Urbanističko i perivojno naslijeđe Hrvatske kao dio europske kulture» (2002.-2005.), «Urbanističko i pejsažno naslijeđe Hrvatske kao dio europske kulture (od 2006. godine) i “Urbanizam naslijeđa - Urbanistički i prostorni modeli za unaprjeđenje kulturnog naslijeđa” HERU - HRZZ 2032 (2014-2018). Recenzent je znanstvenoistraživačkih projekata, knjiga, zbornika i znanstvenih članaka iz područja arhitekture i urbanizma. Sudjelovala je na nacionalnim i međunarodnim znanstveno-stručnim skupovima (Zagreb, Stari Grad na otoku Hvaru, Poreč, Varaždin, Palmanova, Udine, Beč, Shanghai, Venecija, Napulj, Bari, Barcelona, Atena, Beograd, Budimpešta, Prag, Rim, Pariz, Copenhagen, London, Lisabon) s temama iz područja zaštite tradicijske arhitekture, perivojne arhitekture, turizma i pejsaža te space syntaxa.
Završila je radionicu za mentore Professionalization of PhD Supervision za mentorski rad na doktorskim disertacijama. Ovlaštena je arhitektica. Aktivno radi na engleskom, francuskom, njemačkom i talijanskom jeziku, a služi se također španjolskim, latinskim i starogrčkim jezikom.
‘Aluzije i iluzije, dakle igra i šala su uvijek na početku dugog puta promišljanja zadatka, traženja problema u prostoru i na kraju njegovo rješenje koje nudi prostor doživljaja.
Landscape architecture needs allusions and illusions to bring form and meaning and to express emotion within a space that may be geographical, economic, social, and functional and in the place a phenomenological, symbolic, sensemaking.
Places are experienced and understood differently by different people; they are multiple and fluid, landscape architecture dwells within a humanspace creating a humanplace.’