.jpg)
Polja i njihovi uzorci
Autorica: Tihana BuljanMentorica: Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturuKabinet za pejsažnu arhitekturuSuvremena perivojna arhitektura
Usporedba prirodnih fenomena i primjera suvremene perivojne arhitekture
Pojam krajolik se odnosi na vizualnu pojavnost površine koja utječe na formu, oblik i boje, ali isto tako odražava način na koji se te komponente kombiniraju u stvaranju različitih uzoraka i slika koje su specifične za određeno područje. Pri tome valja naglasiti da krajolik nije samo vizualna pojavaa jer njegova obilježja ovise o fiziografiji te njegovoj povijesti. Na stvaranje krajolika utječu razni činjenici (geologija, reljef, tlo, ekologija, arheologija, arhitektura...)
Ako na trenutak zanemarimo te činjenice i čimbenike koji stvaraju pojedine prostore te ako se usredotočimo samo na formalni aspekt, nastaje jedna formalna igra.
Odabrani primjeri, lišeni svog povijesnog i prostornog konteksta, duha mjesta, manipuliranih mjerila, svedeni na dvodimenzionalni format, postaju lako usporedivi. Zbog toga mogu biti krivo pročitani, što jasno ukazuje na činjenicu koliko veliku ulogu ima forma i oblikovanje. Zanimljivo je promatrati uzorke koji se ponavljau kroz povijest, kako se reinterpretiraju u suvremenoj perivojnoj arhitekturi. Oako nekad nestaju zbog oponašanja prirode, stvaranja namjernih kontradiktornih situacija, ponekad nastaju potpuno nesvjesno, sasvim slučajno. Alo upravo ti, pa možda i slučajni, elementi i uzorci, boje karakteristične za neko područje, čine ga prepoznatljivim. Čine od prostora mjesto.
Iako je u ovom radu sve na neki način podređeno igri, cilj je bio upravo suprotan. Pokazati da ne možemo olako shvatiti zadatak arhitekta. Jer ono što on stvori kroz igru, ostaje zabilježeno kroz vrijeme i prostor. Ono postaje dio nove kulture. Zato čak i ta ponekad zanemariva formalna igra mora biti shvaćena ozbiljno.
Pojam krajolik se odnosi na vizualnu pojavnost površine koja utječe na formu, oblik i boje, ali isto tako odražava način na koji se te komponente kombiniraju u stvaranju različitih uzoraka i slika koje su specifične za određeno područje. Pri tome valja naglasiti da krajolik nije samo vizualna pojavaa jer njegova obilježja ovise o fiziografiji te njegovoj povijesti. Na stvaranje krajolika utječu razni činjenici (geologija, reljef, tlo, ekologija, arheologija, arhitektura...)
Ako na trenutak zanemarimo te činjenice i čimbenike koji stvaraju pojedine prostore te ako se usredotočimo samo na formalni aspekt, nastaje jedna formalna igra.
Odabrani primjeri, lišeni svog povijesnog i prostornog konteksta, duha mjesta, manipuliranih mjerila, svedeni na dvodimenzionalni format, postaju lako usporedivi. Zbog toga mogu biti krivo pročitani, što jasno ukazuje na činjenicu koliko veliku ulogu ima forma i oblikovanje. Zanimljivo je promatrati uzorke koji se ponavljau kroz povijest, kako se reinterpretiraju u suvremenoj perivojnoj arhitekturi. Oako nekad nestaju zbog oponašanja prirode, stvaranja namjernih kontradiktornih situacija, ponekad nastaju potpuno nesvjesno, sasvim slučajno. Alo upravo ti, pa možda i slučajni, elementi i uzorci, boje karakteristične za neko područje, čine ga prepoznatljivim. Čine od prostora mjesto.
Iako je u ovom radu sve na neki način podređeno igri, cilj je bio upravo suprotan. Pokazati da ne možemo olako shvatiti zadatak arhitekta. Jer ono što on stvori kroz igru, ostaje zabilježeno kroz vrijeme i prostor. Ono postaje dio nove kulture. Zato čak i ta ponekad zanemariva formalna igra mora biti shvaćena ozbiljno.
