Gradski stadion u Zadru: Kultura svakodnevice
Autor: Nikola BrlekMentor: Tonči ŽarnićAkademska godina: 2014.
Katedra za arhitektonsko projektiranjeKabinet za zgrade društvenog standardaRadionica arhitektonskog projektiranja 2 – Sport +
Pitanje što stadion-građevina u koju ulaže i gradi je lokalna zajednica - daje odnosno vraća toj istoj zajednici, ulazna je premisa teme sport+svakodnevica. Stadion, koncipiran kao suvremena građevina, nije isključivi prostor korištenja sportaša (igrača), posjetilaca (navijača), već kao društveno uvjetovan prostor može artikulirati fenomene svakodnevnog života lokalnih stanovnika, stvoriti nove aktivnosti i scenarije korištenja. Kritičko sagledavanje svakodnevice stanovništva presudno je u definiranju budućeg kreiranog konteksta.
Svakodnevica - izražena ravnomjernim opetovanim ritmom ili kao festival događanja u širokom spektru navika, običaja, rutina, rituala, životnih stilova, kultura i supkultura, kulturološki i sociološki zanimljivih značajki - kreativnim se procesom iščitava kao potencijal i ishodište transformacije urbanog prostora i stvaranja mjesta.
Zadatak je istražiti novi model sportskog objekta koji umjesto standardiziranog stadiona otvara nove obrasce susreta tijela i pokreta, gledatelja i igre, te generira nove forme socijalnih kontakata. Projektom se istražuje kako jezik arhitekture artikulira i opisuje specifičnu funkciju, iznimno mjerilo, dramaturgiju korištenja, arenski prostor.
Stoga se razvoj postojećeg nogometnog stadiona koristi kao okvir za redefiniranje dijela grada u kojem javni sportski sadržaj može postići ravnotežu u načinu korištenja prostora i potaknuti dijalog zatečenih vrijednosti konteksta.
Svakodnevica - izražena ravnomjernim opetovanim ritmom ili kao festival događanja u širokom spektru navika, običaja, rutina, rituala, životnih stilova, kultura i supkultura, kulturološki i sociološki zanimljivih značajki - kreativnim se procesom iščitava kao potencijal i ishodište transformacije urbanog prostora i stvaranja mjesta.
Zadatak je istražiti novi model sportskog objekta koji umjesto standardiziranog stadiona otvara nove obrasce susreta tijela i pokreta, gledatelja i igre, te generira nove forme socijalnih kontakata. Projektom se istražuje kako jezik arhitekture artikulira i opisuje specifičnu funkciju, iznimno mjerilo, dramaturgiju korištenja, arenski prostor.
Stoga se razvoj postojećeg nogometnog stadiona koristi kao okvir za redefiniranje dijela grada u kojem javni sportski sadržaj može postići ravnotežu u načinu korištenja prostora i potaknuti dijalog zatečenih vrijednosti konteksta.