Bazenska dvorana: Valkane, Pula /nagrada kolegija/

Temeljno polazište koncepta je stvoriti endemski 'odsječak' isječka teritorija. Ravnopravno sa zatečenom prirodom zadržava se i ljudski ožiljak, odnosno iskop kamenoloma. Endemski karakter postiže se bogatstvom i raznolikošću vegetacije. Pri tome je namjera stvaranje atmosfere divljine, a ne botaničkog vrta ili arboretuma gdje se iz edukativnih razloga pojavljuje distanca u korištenju. Sukladno novoj flori, na teritoriju će se prirodnim procesom pojaviti i bogata fauna sadržana uglavnom od ptica i insekata koje nova vegetacija privlači. Prikladniji termin za stvorenu sredinu je, analogno terminu prašuma, 'neošuma'.
Kako je zatečeno tlo stjenovito i nepolodno, potrebno je osmisliti metodu stvaranja šumskog ambijenta. Vegetacija se nalazi u tlocrtno ameboidnim oblicima među kojima se stvara fluidan, nepredvidiv, pošljunčani sustav komunikacija. Svaki je ameboidni oblik u svojoj logici kontradiktoran budući da osim guste vegetacije, u trećoj dimenziji posjeduje i sustav potpomaganja klime temeljen na prikupljanju, pročišćavanju i cirkuliranju kišnice. U visini 1.5 m iznad kote zatečenog terena oblici posjeduju keramički sokl kojim je njihova kontradikcija još više naglašena. Oblici sadrže i sve služeće prostore do kojih vodi dugačak i uzak 'kanjon'. Sami korisni prostori projektirani su tako da se intima postiže gustoćom vegetacije i tako da smo njihovim korištenjem uronjeni u šumski ambijent. Kao artistički element potpomognute klime pojavljuje se 'tree wrapping' odnosno omotavanje volumena vegetacije pojedinih ameba zimi.
Na čistinama novostvorene šumske sredine nalaze se sportski tereni koji, kao nešto artificijalno, proizlaze iz te sredine. Arhitektura koja ih karakterizira ne pripada određenom povijesnom razdoblju ili stilu, ali nalikuje na svjedočanstvo primitivne civilizacije. To je postignuto monumentaliziranjem i suprotstavljanjem infrastrukture prirodi. Svi elementi infrastrukture, uključujući hvatače vjetra, ogrijevne i rashladne stupove, u svojoj su pojavnosti zamišljeni kao golo betonski, a njihovo oblikovanje proizlazi iz pragmatičnosti i efektivnosti. Među nekim stupovima razapete su sajle na koje se vješa tkanina u svrhu zaštite od pretjeranog osunčanja i kiše. Odabir tkanine proizlazi iz ponovnog suprotstavljanja sustava natkrivanja monumentalnoj infrastrukturi i njegovo približavanje prirodi. Sustav komunikacije odsječka teritorija pojavljuje se i u vrtložnom parkingu i u spiralnim stubištima na kaskadama iskopa. Karakter postojeće prometnice se, u dijelu pripadajućem endemskom odsječku, mijenja i postaje više šumski, pošljunčan i slobodniji.
Projekt rješenja obale nastavlja koncept proširenja flore i faune. Infrastrukturne šetnice na površini mora, koje vode do tornja za skokove, tobogana i morskog bazena, zamišljene su kao prevaljeni hvatači vjetra. S donje, morske strane, šetnica je dizajnirana nosačima nalik na arkade, kako bi nastao 'grad za ribe'. Uz šetnice su posađeni mangrovi. Mangrovi su ugrožene vrste visokog zelenila visoke tolerancije na slanu vodu. Njihov uzgoj potpomognut je betonskim elementima koji se nakon što oni puste korijenje, uklanjaju. Osim nadvodne uobičajene krošnje oni imaju i podvodnu krošnju korijenja koja postaje novi dom brojnih morskih bića. Zbog mogućeg prenapućenja vrstama, među šetnicama su postavljene i postaje za pecanje koje se rampom spuštaju ispod površine mora. Na dijelu između gornje prometnice i sunčališta zamišljen je nasip vegetacije u visini 1.5 m. U njemu se nalaze služeći prostori analogni onim u endemskom odsječku. Nasip sadrži i polukružne utore koji kao proširenje sunčališta postaju mjesta za okupljanje i druženje. Sva su stubišta u ravnini s infrastrukturnim morskim šetnicama i djeluju poput spojnih elemenata.
Budući da bazenski sklop karakterizira drugačiji način korištenja i drugačija atmosfera, tako je i projektiran. Smatran je svojevrsnom prirodom i smješten djelomično u zatečeni šumski ambijent. Opna perforirana zvjezdolikim uzorkom zamišljena je kao infrastrukturni trijem koji savladava nagib terena, omogućava perifernu komunikaciju i pristup svakom od bazena, sadrži sve služeće prostore te kontinuiranu klupu, dijelom s vanjske, a dijelom s unutarnje strane. Do razine terena penjemo se dugačkom rampom opisanom opni i nakon nje ulazimo u zatvoren slop ili nastavljamo put u prirodu. Budući da su bazeni biološki, voda se proćiščava prolaskom kroz regeneracijske ribnjake oko njih. Kako time voda postaje hranjivija, pumpa se u postrojenje akvaponike gdje omogućuje vertikalni uzgoj biljaka. Voda se pri povratku solarno zagrije, a kako se bazen ne koristi zimi, ribnjak se proširuje za čitav njegov volumen i koristi u gospodarske svrhe. Postrojenje služi kako bi sva iz svijeta donešena vegetacija bez zemljanog supstrata pustila korijen dvostruko brže prije nego se presadi u ameboidne sustave endemskog odsječka teritorija. Nakon toga, postojenje služi za daljni uzgoj i prodaju voća i povrća. Konstrukcija postrojenja je neprimjetna i proizašla je iz logike samih elemenata vertikalnog uzgoja. Zimi se trakasto natkriva plastificiranom tkaninom.