Bazenska dvorana: Valkane, Pula /rektorova nagrada/
Mentorica: Vjera BakićAkademska godina: 2019.
Katedra za arhitektonsko projektiranjeKabinet za zgrade društvenog standardaRadionica arhitektonskog projektiranja 2 – Sport +
Na pulskim Valkanama, na parceli jasne orjentacije, na kojoj šuma i stijene susreću more, arhitektonskom intervencijom, koristeći elementarni zid kao sredstvo ograđivanja i raščlambe u svim mjerilima, od teritorija do sobe, nastao je novi svijet sportskog parka s nizom otvorenih plivališta i igrališta različitih karaktera i namjena, ugrađenih u bogat spektar prirodnih biotopa, kultiviranih pejsaža, pješčanih i tropskih soba, vješto isprepletenih u novi isječak prirode i sporta, namjenjen podjednako sportašima i rekreativcima, posjetiteljima i prolaznicima.
Otkriće i stvorena prostorna višeznačnost unutar samo jednog autentičnog arhitektonskog elementa (zida) omogućuje novi prostorni doživljaj okolnog svijeta, uvodi red i hijerarhiju u funkcionalnu organizaciju prostora te stvara nove klimatske uvjete. Zidovi postaju šetnice po kojima se hoda, u koje se spušta, kroz koje se prolazi i pliva, u kojima se presvlači i tušira. Zidovi su sunčani kolektori, vjetrobrani i grijači bazenske vode.
Zidovi se grade od opeka, a sve ostalo proizlazi iz fundiranog i preciznog znanja autora o prostoru, konstrukciji i tehnologiji građenja. Usprkos upotrebe prastare tehnolgije građenja, izuzetno razumijevanje fizikalnih i bioloških procesa koji omogućuju funkcioniranje bazena i stvaranje novih mikroklima u vanjskim prostorima, očigledno je i prisutno u svim prikazima projekta.
Zahvaljujući izuzetnim crtežima koje je autor stvorio, projekt ostaje i bez posebnog predznanja čitljiv, a prostorne teme pozitivno su iscrpljene unutar konceptualno definiranih okvira bez naprezanja predloženih tehnologija građenja, invazivne upotrebe energije i naposlijetku bez ogromnog građevinskog napora.
U svim navedenim aspektima, projekt ne predstavlja samo izuzetan i uvjerljiv arhitektonski
odgovor na teme postavljenog zadatka, nego zasigurno u sebi nosi projekciju budućnosti, koja seže barem toliko daleko, koliko u prošlost sežu asocijacije na arheologiju rimske centurijacije pejsaža, obrambene utvrde i ostatke akvadukata, na koje neminovno podsjeća. Stoga ga upravo njegovim bezvremenskim senzibilitetom možemo sveobuhvatno opisati kao održivog, ne samo u ekološkom, već prije svega u društveno odgovornom i naposlijetku intelektualnom smislu.
Iz obrazloženja mentorice Vjere Bakić, Rektorova nagrada 2019/2020
Otkriće i stvorena prostorna višeznačnost unutar samo jednog autentičnog arhitektonskog elementa (zida) omogućuje novi prostorni doživljaj okolnog svijeta, uvodi red i hijerarhiju u funkcionalnu organizaciju prostora te stvara nove klimatske uvjete. Zidovi postaju šetnice po kojima se hoda, u koje se spušta, kroz koje se prolazi i pliva, u kojima se presvlači i tušira. Zidovi su sunčani kolektori, vjetrobrani i grijači bazenske vode.
Zidovi se grade od opeka, a sve ostalo proizlazi iz fundiranog i preciznog znanja autora o prostoru, konstrukciji i tehnologiji građenja. Usprkos upotrebe prastare tehnolgije građenja, izuzetno razumijevanje fizikalnih i bioloških procesa koji omogućuju funkcioniranje bazena i stvaranje novih mikroklima u vanjskim prostorima, očigledno je i prisutno u svim prikazima projekta.
Zahvaljujući izuzetnim crtežima koje je autor stvorio, projekt ostaje i bez posebnog predznanja čitljiv, a prostorne teme pozitivno su iscrpljene unutar konceptualno definiranih okvira bez naprezanja predloženih tehnologija građenja, invazivne upotrebe energije i naposlijetku bez ogromnog građevinskog napora.
U svim navedenim aspektima, projekt ne predstavlja samo izuzetan i uvjerljiv arhitektonski
odgovor na teme postavljenog zadatka, nego zasigurno u sebi nosi projekciju budućnosti, koja seže barem toliko daleko, koliko u prošlost sežu asocijacije na arheologiju rimske centurijacije pejsaža, obrambene utvrde i ostatke akvadukata, na koje neminovno podsjeća. Stoga ga upravo njegovim bezvremenskim senzibilitetom možemo sveobuhvatno opisati kao održivog, ne samo u ekološkom, već prije svega u društveno odgovornom i naposlijetku intelektualnom smislu.
Iz obrazloženja mentorice Vjere Bakić, Rektorova nagrada 2019/2020
