Astronomski observatorij Trebević

Osnovna misao projekta bila je napraviti arhitekturu jasnih granica. Arhitekturu koja se jasno diferencira od prirode i izbjegava se mimikrirati s njom a ipak se skladno u nju uklapa. Na sarajevskoj planini Trebević nekadašnji se astronomski observatorij sastojao od starije austrougarske kule i kružne građevine iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Novija se građevina u potpunosti uklanja, dok se ona austrougarska zadržava. Zadržanoj kuli iskrivljuje se dotadašnji odnos s kontekstom te ona postaje atrij nove građevine čime se pogled iz nje usmjerava ka nebu.

Nova građevina trokutastog je tlocrtnog oblika iz razloga što je trokut prepoznat kao najartificijalniji geometrijski lik i prirodni kontekst zarezuje poput noža. Inspiracijom proizašlom iz masivnosti kamenog ziđa postojeće kule i fasada nove građevine djeluje poput bedema. Odnos prema postojećoj kuli u interijeru je promjenjiv. U prizemlju su tako prostorije nanizane uz pročelje ostavljajući oko kule slobodan i prazan prostor. Ona se tako može sagledavati kao cjelovito tijelo unutar građevine. Ondje su smješteni ulazni i tehnički prostori te stacionar s pratećim prostorima. Takvom ogranizacijom su kula i nova građevina u odnosu unutra-vani. Na katu su poslovni prostori i njihovi prateći sadržaji organizirani tik uz kulu dok se u kutevima trokuta nalaze biblioteka, planetarij i teleskopska podizna platforma. Potreba tih prostora je mrak koji se umjesto raznim pregradama ostvario smještajem i prostornošću. Na katu kulu doživljavamo fragmentirano i služi tek kao izvor svjetla, čime je odnos kule i građevine na katu mračno-svijetlo. Vertikalne komunikacije smještene su u 'tornjeve' kule, gdje su se nekada nalazile teleskopske kupole. Postojeća kula osim atrija postala je i svojevrsni showroom, a nagibom krova usmjerenog prema njoj i 'povećalo prirode', padaline poput kiše i snijega prikuplja i skladišti u gustijernu ispod. Sam krov zamišljen je kao platno ovješeno između dvaju masivnih ziđa, odnosno unutarnje i vanjske fasade. Teleskopska kupola, nadsvjetlo biblioteke i kupola planetarija poput skulptura izviru iz volumena kuće i stapaju se s okolnim drvećem.

Prilaz građevini zamišljen je kao šumski puteljak po kojem su raspoređene platforme do kojih vode dugi i izduljeni putevi. Platforma za promatranje neba usječena je u teren, dok je ona za promatranje grada uzdignuta iznad kote terena. Treća platforma nalazi se na koti terena i služi kao terasa kafića. Masivnošću i debljinom fasade građevine moglo bi se reći da je ovaj projekt nastao projektiranjem sjenama a ne linijama. Za fasadu je predviđeno korištenje betona građevine koja se uklanja, a samoperivi bijeli beton zamišljen je kako bi se tijekom cijele godine jasno isticao iz prirode dok bi se u zimu, dok je snijeg, potpuno stopio s njom. Fasadu čine po jedan veliki lučni otvor proizašao iz ideje 'povećala', jedan je usmjeren ka gradu, drugi ka razvedenoj topografiji i teći ka šumi. Sama orjentacije građevine uvjetovana je odnosnom prema tim trima elementima, prepoznatim kao najvrjednijim. Ostali otvori fasada pravokutni su i usječeni u debljinu istih.