Trg pul Vele crikve, Rijeka

Gradeći, puneći prostor, krojeći grad prema potrebama, kroz duže vremensko razdoblje, gdje se u hodu nešto proširuje, prepravlja, dodaje, u pravilu se dogode prostorni restlovi, žmirje, prednost punog nad praznim, ali baš kao i u pričama o relikvijama, ruka sv. Marcijana ostaje pokazateljem i u vrednovanju zajednice važniji dio dvojstva. Tako i ovaj trg, intiman po dimenzijama, dinamičan kretanjem i nepravilnošću, predstavlja gotovo interijerski, teatarski, javni dnevni boravak kvarta u kojem se superpozicijom elemenata: drva, kamena, stakla i metala iščitavaju i postavljaju trajektorije vrednovanja povijesti. ‘Nadrealistički’ kosi zvonik pojačava dramatiku. Novi urbani prostor formiran je ne samo pročeljima zgrada i ulicama, koji ga okružuju, nego i pažljivim tretiranjem horizontale, poštujući zatečene vrijednosti, a izborom materijala ‘omekšan’ je i jedinstven u svojoj složenosti. Kao kalafati urbane promjene, otvaramo arheološke slojeve i dodajemo nova čitanja, sistemom punog i praznog, od prove do krme gradeći jedinstvenim sistemom, ali pritom suptilno varirajući temu prema specifičnostima i potrebama mikrolokacije. Na ‘morskoj’ strani alteracija je u metalu, na ‘gradskoj’ u kamenu. Oprema je napravljena kao varijacija, nenametljivim pomakom u elevaciji.

Navigare necesse est. Ploviti se mora.
Piazza pia mater, effectus, accumulare.