Restoran studentskog kampusa, Varaždin
Autor: Igor Franić
Nova građevina studentskog restorana po svojoj je osnovnoj strukturi paviljonski objekt. Jednoobrazna je sa svih strana i centralno naglašena. Svojom naglašenom dimenzijom u odnosu na veličinu predviđene parcele uspostavlja odnose rubnim doticanjima. Nalazi se na rubu parcele, uz ulicu, te više pripada gradu i prometnici. Prema studentskom parku okrenuta je ulazom i horizontalnošću formira trg, zelenu zonu glavnog ulaza. Paviljon se približio postojećoj građevini i na taj način formira uzak prolaz prema stražnjem dijelu kampusa.
Svojom dimenzijom, bez obzira na to što je formiran kao paviljon, novi restoran na neki se način pretvara u urbani element što rubno razrješava odnos prema zatečenom ambijentu. Najvažniji je dio strukture građevine restorana njegov obodni pojas. Izmjenom punih elemenata i uvučenih trijemova jasnih dimenzija formira se odnos prema okolini. Na ovakav način ostvaruje se aktivan prostor koji pripada i građevini i javnom prostoru. To je zona boravka, susreta, objedovanja i zabave. Unutar zatvorenih jedinica ostvaruju se prostori koncentracije, mogućeg mirnog objeda uz knjigu i odmor od svakodnevne vreve studentskog života; takav je mir tijekom studentskih dana ponekad prijeko potreban.
Središnji je prostor podijeljen na zonu samoposlužnog restorana, restorana a la carte i komfornu, u potpunosti funkcionalno organiziranu kuhinju. Dodatni element koji građevini daje jedinstvenost horizontalni je rez u visini oka kod sjedenja. Na taj način građevina nije podijeljena na gornju i donju ploču sa zidovima između. Uz donju plohu jasno su povezani zidovi do visine 120 cm, a sastavni su dio stropne ploče nosive grede i ostale vertikalne pregrade više od 150 cm. Ovakvim horizontalnim potezom građevina se doima kao da je u pomaku, kao da se uspostavlja novi red, mirnoća koja se osjeti tek kad se sjedne.
Vlastita je prostorna struktura prepoznatljiva, jednoobrazna sa svih strana, te je dosljedno provedena kroz konstruktivni sustav. Vremenske matrice i povijest kao smjenjivanje senzibiliteta, prostorne, tehnološke i sociopolitičke datosti lokacije, mogućnosti prilagodbe novim uvjetima, i još mnogi parametri, određuju silnice formiranja objekta. Vojarna postaje studentski kampus kao novo regrutiranje demokratskih težnji.
Dobar studentski život sastoji se od manje-više rutiniranog kruga radnji i prostora. Osnovno je svojstvo takvog načina intenzivnost i privremenost. Ideja koherentnosti u privremenom boravištu je anakronizam, kanonizacija. Postojeći objekt strogošću i simetrijom diktira oblikovanje ‘služećih’ prostora. U zadanom okviru parcele ostvaruju se folies različitih namjena. Restoran je otvoren objekt poruka sa širokom lepezom inerpretativnih mogućnosti i iskazuje mnoge aspekte i rezonance multitaskinga, ne prestajući nikad biti ono što jest i što mu je osnovna namjena. Restoran je najvažnija socijalna komponenta u kampusu. Dimenzijama je najveći zajednički prostor, najvažnije mjesto susreta i prerasta puko zadovoljavanje egzistencijalne potrebe.
Pročelje je staklena membrana koja odjeljuje unutrašnji od vanjskog prostora, s različitim odnosima, ovisno o okolnom prostoru; prema ulici to je izlog uz šetnicu, dok s druge strane to je privatan dvorišni prostor. Translatirana livada krova, ortogonalna izohipsa postaje teren i gledalište. Streha naglašava karakter dnevnog boravka, verande. Slojevi prijelaza od unutra prema vani ili obratno, višestruki su, ovisno o mikrolokaciji. Lom u presjeku osviještena je promjena rakursa – sjedenjem (što je uobičajeni položaj) prostor se otvara, pomiče se suptilna granica, steinerovski odnos tijela u prostoru. Dinamika je ostvarena izmjenom ekstrovertirane staklene stijene i ‘zatvorenih’ kubusa, koji udomljuju drugačije načine blagovanja – muziku, internet, tišinu ili samo izolaciju, promjenu boje i atmosfere.
Studentski dom s pratećim sadržajima smješten je u dvorišnom dijelu, a na sjeveru je otvoren prema prometnici. S obzirom na zatečenu dimenziju, svi novi smještajni kapaciteti organizirani su u jedinstvenom objektu. Otvorenost forme omogućuje jasnu organizaciju, ali i racionalnost dvotrakta koji u ravnim i zaobljenim otklonima ostvaruje prateće sadržaje. Urbana depresija ostvaruje kontakt i s parkirališnim prostorom te formira zajednički introvertirani trg buduće studentske aktivnosti.
Svojom dimenzijom, bez obzira na to što je formiran kao paviljon, novi restoran na neki se način pretvara u urbani element što rubno razrješava odnos prema zatečenom ambijentu. Najvažniji je dio strukture građevine restorana njegov obodni pojas. Izmjenom punih elemenata i uvučenih trijemova jasnih dimenzija formira se odnos prema okolini. Na ovakav način ostvaruje se aktivan prostor koji pripada i građevini i javnom prostoru. To je zona boravka, susreta, objedovanja i zabave. Unutar zatvorenih jedinica ostvaruju se prostori koncentracije, mogućeg mirnog objeda uz knjigu i odmor od svakodnevne vreve studentskog života; takav je mir tijekom studentskih dana ponekad prijeko potreban.
Središnji je prostor podijeljen na zonu samoposlužnog restorana, restorana a la carte i komfornu, u potpunosti funkcionalno organiziranu kuhinju. Dodatni element koji građevini daje jedinstvenost horizontalni je rez u visini oka kod sjedenja. Na taj način građevina nije podijeljena na gornju i donju ploču sa zidovima između. Uz donju plohu jasno su povezani zidovi do visine 120 cm, a sastavni su dio stropne ploče nosive grede i ostale vertikalne pregrade više od 150 cm. Ovakvim horizontalnim potezom građevina se doima kao da je u pomaku, kao da se uspostavlja novi red, mirnoća koja se osjeti tek kad se sjedne.
Vlastita je prostorna struktura prepoznatljiva, jednoobrazna sa svih strana, te je dosljedno provedena kroz konstruktivni sustav. Vremenske matrice i povijest kao smjenjivanje senzibiliteta, prostorne, tehnološke i sociopolitičke datosti lokacije, mogućnosti prilagodbe novim uvjetima, i još mnogi parametri, određuju silnice formiranja objekta. Vojarna postaje studentski kampus kao novo regrutiranje demokratskih težnji.
Dobar studentski život sastoji se od manje-više rutiniranog kruga radnji i prostora. Osnovno je svojstvo takvog načina intenzivnost i privremenost. Ideja koherentnosti u privremenom boravištu je anakronizam, kanonizacija. Postojeći objekt strogošću i simetrijom diktira oblikovanje ‘služećih’ prostora. U zadanom okviru parcele ostvaruju se folies različitih namjena. Restoran je otvoren objekt poruka sa širokom lepezom inerpretativnih mogućnosti i iskazuje mnoge aspekte i rezonance multitaskinga, ne prestajući nikad biti ono što jest i što mu je osnovna namjena. Restoran je najvažnija socijalna komponenta u kampusu. Dimenzijama je najveći zajednički prostor, najvažnije mjesto susreta i prerasta puko zadovoljavanje egzistencijalne potrebe.
Pročelje je staklena membrana koja odjeljuje unutrašnji od vanjskog prostora, s različitim odnosima, ovisno o okolnom prostoru; prema ulici to je izlog uz šetnicu, dok s druge strane to je privatan dvorišni prostor. Translatirana livada krova, ortogonalna izohipsa postaje teren i gledalište. Streha naglašava karakter dnevnog boravka, verande. Slojevi prijelaza od unutra prema vani ili obratno, višestruki su, ovisno o mikrolokaciji. Lom u presjeku osviještena je promjena rakursa – sjedenjem (što je uobičajeni položaj) prostor se otvara, pomiče se suptilna granica, steinerovski odnos tijela u prostoru. Dinamika je ostvarena izmjenom ekstrovertirane staklene stijene i ‘zatvorenih’ kubusa, koji udomljuju drugačije načine blagovanja – muziku, internet, tišinu ili samo izolaciju, promjenu boje i atmosfere.
Studentski dom s pratećim sadržajima smješten je u dvorišnom dijelu, a na sjeveru je otvoren prema prometnici. S obzirom na zatečenu dimenziju, svi novi smještajni kapaciteti organizirani su u jedinstvenom objektu. Otvorenost forme omogućuje jasnu organizaciju, ali i racionalnost dvotrakta koji u ravnim i zaobljenim otklonima ostvaruje prateće sadržaje. Urbana depresija ostvaruje kontakt i s parkirališnim prostorom te formira zajednički introvertirani trg buduće studentske aktivnosti.
.jpg)
