Liturgijske građevine za susrete sa Svetim Ocem Benediktom XVI., Zagreb
Autor: Zorana Sokol Gojnik
Prvi arhitektonski zadatak bio je projekt liturgijske građevine za susret pape Benedikta XVI. s mladima na Trgu bana Jelačića. Budući da je riječ o snažno definiranom urbanističkom kontekstu, zadatak je bio složen. Arhitektonskim pristupom koristila se metoda kontrasta prema zatečenom kontekstu. Kontrast je postignut bijelom i dinamičnom formom. Međutim, prostornom dispozicijom građevine uspostavljen je odnos Kaptola – Katedrale i Trga bana Josipa Jelačića. Prostor bdijenja bio je smješten na istočnoj strani Trga čime se otvorila vizura prema Katedrali. Na taj je način misaono i prostorno povezan sakralni prostor grada (zagrebačka Katedrala) s profanim prostorom grada (glavnim gradskim trgom).
Arhitektonskim rješenjem liturgijskog prostora za bdijenje pape Benedikta XVI. s mladima pokušalo se izraziti osnovni teološki koncept kršćanstva – čovjekov život kao kompleksnu egzistenciju onkraj samo konkretnosti svakodnevnog. Tako je tijek čovjekovog života u njegovoj bremenitosti i nepredvidljivosti simbolički prikazan krivudavom uzdižućom i ponirućom rampom, a vertikalnom izlomljenom masom simbolički je prikazana težina da se u svakodnevnom ophođenju sa svijetom dosegne čovjekova autentična ontološka mogućnost zakretanja horizontalne egzistencijalne ravnine u vertikalnu. Duh Sveti, u kršćanstvu shvaćen kao preobražavajuća snaga na čovjekovom životnom putu, tradicionalno prikazan bijelom golubicom, ovdje je oblikovan ‘lebdećim’ konzolnim elementom.
Ovim projektom pokušalo se sažeti i svu bremenitost simbolike pojedinih liturgijskih mjesta. Tako je oltar kao središte liturgijskog u linearnoj dinamici povezan s ambonom – oltarom Riječi, svjetlom Uskrsne svijeće i zdencem Manduševcem kao izvorom žive vode. Linearni slijed s jasnom prostornom hijerarhijskom diferenciranošću: Voda, Svjetlo, Riječ i Oltar završava ‘golubicom’ simbolom Duha Svetoga po kojem svi elementi dobivaju puninu simboličkog značenja. Usmjerenost prema oltaru naglašena je prilaznim stubištem. Ideja puta artikulirana je po uzdužnoj osi kompozicije, dok je povezivanje liturgijskih mjesta artikulirano po poprečnoj osi arhitektonske kompozicije. Predmet arhitektonskog oblikovanja bio je i dizajn liturgijskog namještaja koji je izveden prema projektu arhitekata.
Drugi projekt bio je projekt liturgijske građevine za središnje misno slavlje pape Benedikta XVI. na Hipodromu. Arhitektonskim konceptom liturgijskog prostora na Hipodromu pokušalo se izraziti ideju vodilju susreta s papom čiji je moto ‘zajedno u Kristu’. Arhitektonskim oblikovanjem pokušalo se stilizirano interpretirati temu ruku kao simbola zajedništva. Tako je jedna ‘ruka’ položena vertikalno, a druga horizontalno. Stilizirano interpretirane ‘ruke’ oprostoruju ideju zajedništva, ali i funkcionalno formiraju liturgijska mjesta. Vertikalna ruka povezuje križ, katedru i oltar naglašavajući ova liturgijska mjesta, a horizontalna ruka koja ‘lebdi’ ima funkciju nadstrešnice biskupima koji sudjeluju u misnom slavlju, a položena, simbolički izražava liturgijsku epikletsku gestu parafrazirajući kršćansku temu silaska Duha Svetoga. U svojoj kompozicijskoj napetosti i dinamici ‘ruke’ formiraju oltarni prostor te usmjeravaju vjernike prema oltaru stvarajući žarišnu točku u prostranom prostoru Hipodroma. Kao kontrapunkt vodoravnoj kompoziciji postavljen je visok bijeli križ. I u ovom je projektu predmet arhitektonskog oblikovanja bio i liturgijski namještaj: oltar, ambon i sedesi.
Arhitektonskim rješenjem liturgijskog prostora za bdijenje pape Benedikta XVI. s mladima pokušalo se izraziti osnovni teološki koncept kršćanstva – čovjekov život kao kompleksnu egzistenciju onkraj samo konkretnosti svakodnevnog. Tako je tijek čovjekovog života u njegovoj bremenitosti i nepredvidljivosti simbolički prikazan krivudavom uzdižućom i ponirućom rampom, a vertikalnom izlomljenom masom simbolički je prikazana težina da se u svakodnevnom ophođenju sa svijetom dosegne čovjekova autentična ontološka mogućnost zakretanja horizontalne egzistencijalne ravnine u vertikalnu. Duh Sveti, u kršćanstvu shvaćen kao preobražavajuća snaga na čovjekovom životnom putu, tradicionalno prikazan bijelom golubicom, ovdje je oblikovan ‘lebdećim’ konzolnim elementom.
Ovim projektom pokušalo se sažeti i svu bremenitost simbolike pojedinih liturgijskih mjesta. Tako je oltar kao središte liturgijskog u linearnoj dinamici povezan s ambonom – oltarom Riječi, svjetlom Uskrsne svijeće i zdencem Manduševcem kao izvorom žive vode. Linearni slijed s jasnom prostornom hijerarhijskom diferenciranošću: Voda, Svjetlo, Riječ i Oltar završava ‘golubicom’ simbolom Duha Svetoga po kojem svi elementi dobivaju puninu simboličkog značenja. Usmjerenost prema oltaru naglašena je prilaznim stubištem. Ideja puta artikulirana je po uzdužnoj osi kompozicije, dok je povezivanje liturgijskih mjesta artikulirano po poprečnoj osi arhitektonske kompozicije. Predmet arhitektonskog oblikovanja bio je i dizajn liturgijskog namještaja koji je izveden prema projektu arhitekata.
Drugi projekt bio je projekt liturgijske građevine za središnje misno slavlje pape Benedikta XVI. na Hipodromu. Arhitektonskim konceptom liturgijskog prostora na Hipodromu pokušalo se izraziti ideju vodilju susreta s papom čiji je moto ‘zajedno u Kristu’. Arhitektonskim oblikovanjem pokušalo se stilizirano interpretirati temu ruku kao simbola zajedništva. Tako je jedna ‘ruka’ položena vertikalno, a druga horizontalno. Stilizirano interpretirane ‘ruke’ oprostoruju ideju zajedništva, ali i funkcionalno formiraju liturgijska mjesta. Vertikalna ruka povezuje križ, katedru i oltar naglašavajući ova liturgijska mjesta, a horizontalna ruka koja ‘lebdi’ ima funkciju nadstrešnice biskupima koji sudjeluju u misnom slavlju, a položena, simbolički izražava liturgijsku epikletsku gestu parafrazirajući kršćansku temu silaska Duha Svetoga. U svojoj kompozicijskoj napetosti i dinamici ‘ruke’ formiraju oltarni prostor te usmjeravaju vjernike prema oltaru stvarajući žarišnu točku u prostranom prostoru Hipodroma. Kao kontrapunkt vodoravnoj kompoziciji postavljen je visok bijeli križ. I u ovom je projektu predmet arhitektonskog oblikovanja bio i liturgijski namještaj: oltar, ambon i sedesi.
