Hotel Mlini
Autori: Zorana Sokol Gojnik, Igor Gojnik
Arhitektonski ured: SilouetaStatus: izvedenoNamjena: turističkaBruto površina: 7000 m²Projektirano: 2013Izvedeno: 2015
Po-staviti i su-odnositi novo u staro, veliko u malo, privremeno suživljenje u neprekinuti život svakodnevlja, u srce i krvotok prostora koje već kuca i teče dulje od nas današnjih koji se u njega tek ugrađujemo? Ova situacija priziva fenomen sudonošenja, a ovaj pak proces razumijevanja, koji je pak fundiran u fenomenu razumljivosti.
Nažalost našu arhitektonsku struku gotovo neotklonjivo opterećuje situacija u kojoj uporna volja za "efikasnost", "racionalnost", "optimalnost" i "punu iskoristivost" novog resursa, baš fenomen razumijevanja postavlja na najnižu razinu vrijednosti, a time i slušanja onog što se u prostoru već postavilo kao razumljivo. Tako je zadaća interopolacije novog-većeg-drugačijeg u samo središte već izgrađenog prostornog krvotoka, zadatak osluškivanja i interpretacije tihih poruka zatečenog prostora, a opet za razumijevanje nas suvremenih.
A u skučenim okvirima te volje za efikasnost i krajnju iskoristivnost administrativno omogućenog, tihe poruke prostora u slučaju novog hotela na prostoru starog hotela Mlini razumljene su kao potreba za odlučnom urbanističko-arhitektonskom intervencijom otvaranja središnjeg prostora mjesta i povlačenje novog velikog hotelskog volumena u dubinu zone arhitektonskog zahvata. Tako izmještanjem hotelskog volumena stara platana, stari mlinski kamen, potok, more, most, mali stari kameni hotel i crkvica sv. Roka dobivaju svoj zajednički prostor istovremenosti. Iz poruka prostora čulo se i da mu je administrativno omogućen volumen gradnje prevelik i da novi hotelski volumen treba prostoru odgovoriti pokušajem redukcije svoje prostorne težine. Tako je najčešće neprekinuti volumen hotelskih građevina razmrvljen u niz manjih, a svaki je pak postavljen u svoju koordinatnu mrežu, svoju razlomljenu geometriju i svoj smjer odnošenja prema mjestu i moru.
U srce i krvotoka mjesta ugrađeno je novo-veće-drugačije koje ustupa veliki dio svog prostora mjestu i njegovom sada novom trgu, struktururanjem i oblikovanjem volumena odriče se prostorne težine i nepravilnom geometrijom odgovara zatečenoj mekoći i karakteru prostora.
Nažalost našu arhitektonsku struku gotovo neotklonjivo opterećuje situacija u kojoj uporna volja za "efikasnost", "racionalnost", "optimalnost" i "punu iskoristivost" novog resursa, baš fenomen razumijevanja postavlja na najnižu razinu vrijednosti, a time i slušanja onog što se u prostoru već postavilo kao razumljivo. Tako je zadaća interopolacije novog-većeg-drugačijeg u samo središte već izgrađenog prostornog krvotoka, zadatak osluškivanja i interpretacije tihih poruka zatečenog prostora, a opet za razumijevanje nas suvremenih.
A u skučenim okvirima te volje za efikasnost i krajnju iskoristivnost administrativno omogućenog, tihe poruke prostora u slučaju novog hotela na prostoru starog hotela Mlini razumljene su kao potreba za odlučnom urbanističko-arhitektonskom intervencijom otvaranja središnjeg prostora mjesta i povlačenje novog velikog hotelskog volumena u dubinu zone arhitektonskog zahvata. Tako izmještanjem hotelskog volumena stara platana, stari mlinski kamen, potok, more, most, mali stari kameni hotel i crkvica sv. Roka dobivaju svoj zajednički prostor istovremenosti. Iz poruka prostora čulo se i da mu je administrativno omogućen volumen gradnje prevelik i da novi hotelski volumen treba prostoru odgovoriti pokušajem redukcije svoje prostorne težine. Tako je najčešće neprekinuti volumen hotelskih građevina razmrvljen u niz manjih, a svaki je pak postavljen u svoju koordinatnu mrežu, svoju razlomljenu geometriju i svoj smjer odnošenja prema mjestu i moru.
U srce i krvotoka mjesta ugrađeno je novo-veće-drugačije koje ustupa veliki dio svog prostora mjestu i njegovom sada novom trgu, struktururanjem i oblikovanjem volumena odriče se prostorne težine i nepravilnom geometrijom odgovara zatečenoj mekoći i karakteru prostora.
