Sveučilišna knjižnica, Osijek

Urbanistički elementi na kojima se temelji arhitektura naše zgrade Sveučilišne knjižnice u Osijeku vrlo su određeni. Oni su u stvari nastavak afirmiranja postojećeg urbanističkog rješenja sveučilišnog kampusa. U tom ‘izdvojenom’ prostoru, smještenom istočno od središta Osijeka i nedaleko od obale rijeke Drave, nova zgrada knjižnice zauzet će važno, a možda najvažnije polje ove urbanističke ‘šahovske ploče’.

‘Oslobađajući’ prizemlje, podižući čitaonicu u zrak, dopuštamo svim putevima kampusa da se križaju u holu knjižnice. Hol tako postaje ‘grijani’ dio trga, mjesto ‘muvanja’, prostor onih funkcija koje nisu čitaonica (kongresna i mala dvorana, izložbeni prostori, knjižara, kafić i drugo). Površina hola postala je dio samog kampusa i pritom se povećala dominacija pješaka.

Nakon što smo ‘oslobodili’ prizemlje podizanjem čitaonice ‘u zrak’, gore radimo prostor suprotnih osobina koji je, za razliku od onog u holu, prostor okrenut samom sebi. Čitaonica, dakako, nije zatvorena doslovno, već je okružena ‘zidom’ knjiga koje su pak okružene uredima. Brisoleji štite sve od previše sunca, a mjestimično su otvoreniji ili zatvoreniji, ovisno o namjeni prostora neposredno iza njih. Kako bi se osvijetlio dominantno introvertni prostor čitaonice, uvodimo sustav atrija koji osiguravaju prirodno osvjetljenje i prozračivanje. Oni ujedno dijele veliki čitaonički prostor na manje cjeline. Krovovi atrija su ozelenjeni, i svojevrsne su ‘livade’ u ‘šumi’ knjiga.