Novi putnički terminal Zračne luke Zagreb

Projekt budućeg novog putničkog terminala u Zagrebu sudjelovao je 2008. na međunarodnom arhitektonskom natječaju na koji je pozvano deset međunarodnih arhitektonskih tvrtki, među njima Foster, Zaha Hadid i Shigeru Ban, kao i 10 hrvatskih timova. U programu natječaja tražila se zgrada veličine 70,000 m2 za prihvat pet milijuna putnika godišnje i s mogućnošću buduće nadogradnje. Idejno rješenje hrvatskih autora Kincl-Neidhardt-Radić, proglašeno je najboljim i dodijeljena mu je prva nagrada. Kompleks novog putničkog terminala Zračne luke Zagreb koji je u izgradnji, postaje prvorazredni faktor urbanog generiranja na području metropolskog Zagreba.

Glavna odlika arhitektonskog projekta jest urbanost koja se manifestira kroz višedimenzionalne poveznice, okomite i vodoravne fizičke veze između komplementarnih objekata zračne luke i njezine neposredne okoline. Bogatstvo i raznovrsnost projekta izražava interaktivnu vezu između postojećeg i traženog – prirodnog i umjetnog – dinamičnu formalnu harmoniju volumena i površina kao jedan jasan i očit rezultat arhitektonskog procesa.

Dinamična ovojnica koja se razmotava i lebdi iznad hale terminala stvara slobodnu dinamiku strukturne mreže – ikonski izraz krajolika i njegova reljefa kao izvornih atributa stvorenom arhitektonskom obliku. Strukturni model kao bit arhitektonskog oblika predstavljen je kroz nosivu mrežu elemenata čelične strukture. Struktura pristaništa ujedinjuje funkcije krova i povišenja u jedinstven cilindričan presjek.

Krovna struktura dizajnirana je kao dvostruka ovojnica. Njezin veliki otvor za ventilaciju ima značajne ekološke dobrobiti. Upravljanje postraničnim otvorima i snaga povratnog mlaznog avionskog motora u dvostrukoj ovojnici mogu stvarati mikroklimu unutar krova koja dramatično može smanjiti potrošnju energije. Ova zelena zračna luka ujedno je i energana.

Fleksibilnost središnjeg dijela terminala ostvaruje se velikim slobodnim tlocrtnim planom s generalnim modularnim rasterom stupova. Svi fiksni servisni i prateći prostori (jezgre, instalacijski kanali, sanitarije) smješteni su obodno, uz istočni i zapadni perimetar. Dizajn uzdužnih putničkih komunikacija omogućuje fleksibilnost i širenje koji su neophodni za očekivani budući rast zračnog prometa.

Terminal je projektiran tako da može podnijeti i velike energetske krize koje bi eventualno mogao izazvati nedostatak standardnih energenata. U tom slučaju važne djelatnosti i aktivnosti zgrade mogu se neko vrijeme pogoniti sunčevom energijom.