Kontekst
Današnji Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu baštinik je gotovo stoljetne tradicije kontinuiranog visokoškolskog obrazovanja, započele 1919. godine osnutkom Tehničke visoke škole.
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu pruža vrhunska znanja utemeljena na etički priznatim znanstvenim i umjetničkim spoznajama, te praktičnim vještinama na nacionalnoj i međunarodnoj razini kao jedna od sastavnica prepoznatljivog i priznatog Sveučilišta.
Sustavom fleksibilnog i mobilnog studiranja omogućuje se postizanje najšireg spektra vještina u okvirima arhitektonskog obrazovanja, sinteza edukativnog, znanstveno-istraživačkog i stručnog rada, kako za studente, tako i za nastavno osoblje.
1919
Tehnička visoka škola
Nakon Prvoga svjetskog rata, versajskoj Državi Srba, Hrvata Slovenaca, osnovana je u Zagrebu 10. prosinca 1918. godine Tehnička visoka škola sa sljedećim odjelima: građevno inženjerski, zgradarski, strojarski i elektrotehnički, kemijsko-tehnički, brodograđevni i brodostrojarski. Prvi rektor Tehničke visoke škole, arhitekt Edo Šen, otvorio je školu 29. studenoga 1919. Bilo je upisano 225 studenata. Škola je bila samostalna i neovisna o zagrebačkom sveučilištu. Prvi diplomant na Arhitektonskom odjelu bio je 1923. godine Alfred Albini, kasniji profesor Arhitektonskoga fakulteta. Do prerastanja Tehničke visoke škole u Tehnički fakultet Sveučilišta diplomiralo je 40 studenata. Godine 1925. Tehnička visoka škola ušla je u sastav Sveučilišta u Zagrebu, a 31. kolovoza 1926. godine osnovan je Tehnički fakultet Sveučilišta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu.
1926
Tehnički fakultet
Studij na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu trajao je osam semestara i po svom je nastavnom planu bio sličan Tehničkim visokim školama u Zurichu, Beču, Pragu i Budimpešti. Studij arhitekture postavljen je na temeljima tehničkih znanosti, na kojima se nadograđuje studij arhitektonske struke s težnjom da se razvija umjetnički duh i estetsko osjećanje. Smještaj arhitektonskog odjela riješen je trajno početkom četrdesetih godina preseljenjem u novu zgradu u Kačićevoj ulici 26, gdje se i danas nalazi. Za Drugog svjetskog rata nastava je prekinuta 1944. godine i nastavljena tek u jesen 1945. Na arhitektonski odjel 1945. godine upisano je 378 studenata. Profesorsko vijeće obnovljeno je arhitektima i mladim nastavnicima, pa se arhitektonska nastava i struka usmjerava na urbanističku i graditeljsku obnovu. Poratnih godina stajališta o izobrazbi arhitekata stalno su se mijenjala, pa su se sukladno mijenjali i nastavni programi i specijalistički smjerovi. Razvoj pojedinih znanosti dovodi do stvaranja niza specijaliziranih zavoda i kabineta u sklopu fakulteta.
1956
Arhitektonsko-građevinsko-geodetski (AGG) fakultet
Poslije Drugog svjetskog rata Tehnički je fakultet postao prevelika škola raznorodnih odjela, što je predstavljalo zapreku za daljnji razvoj i napredak, stoga je u ožujku 1956. godine donesena odluka o podjeli Tehnickog fakulteta na četiri samostalna fakulteta: Arhitektonsko-građevinsko-geodetski, Strojarsko-brodograđevni, Elektrotehnički i Kemijsko-prehrambeni. Ti su fakulteti počeli s radom 1. srpnja 1956. godine. Novoosnovani AGG fakultet provodi preobrazbu nastave. U prvim semestrima nastave arhitektonskog odjela naglasak je na kolegijima građevno-konstruktorskih obilježja, a kasnije se pristupa izučavanju arhitekture kao tehničke i likovne discipline, te je težiste na kolegijima projektiranja, urbanizma i povijesti i teoriji arhitekture. Česte promjene ustrojstva Fakulteta pokazale su da su razlike i posebnosti pojedinih struka prevelike, pa će se zbog toga težiti daljnjim osamostaljenjima fakulteta. Prva u nizu dioba ostvarena je 1962. godine kada je Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet podijeljen na tri samostalna fakulteta: Arhitektonski, Građevinski i Geodetski koji i danas djeluju u istoj zgradi.
1962
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odlukom Hrvatskoga sabora 26. je rujna 1962. godine osnovan Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu kao samostalna znanstvena i nastavna ustanova kojoj je zadaća izobrazba diplomiranih inženjera arhitekture. Statutom iz 1964. godine Fakultet se sastoji od pet katedri, šest zavoda i tri kabineta. Studij traje četiri godine (osam semestara). Nastavni plan Arhitektonskoga fakulteta nastavio je tradiciju prethodnog nastavnog plana, a uvedeni su neki novi kolegiji. Jedinstveni razredbeni (klasifikacijski) ispit za sve prijavljene predloženike (kandidate) uveden je akademske godine 1962./63. Provjerava se znanje matematike i opće kulture, a ocjenjuju se likovne sposobnosti. Od akademske godine 1964./65. uvedeni su smjerovi na višim godinama studija. Nastava je na prvim dvjema godinama bila zajednička svim studentima, dok se na trećoj godini dijeli u dva smjera: projektantski i konstruktorski. Studenti projektantskog smjera biraju na četvrtoj godini projektantski ili urbanistički smjer. Smjerovi su ukinuli 1979. godine. Nakon treće godine studija, tijekom ljetnih praznika, obavljala se stručna praksa u trajanju od 4 tjedna. Od akademske godine 1966./67. Trajanje studija produljeno je na 9 semestara. Terenska nastava utemeljena je akademske godine 1969./70. Arhitektonski fakultet postupno utemeljuje poslijediplomske znanstvene studije različitih usmjerenja. Poslijediplomski studij Urbanizam i prostorno planiranje započeo je s nastavom u akademskoj godini 1969./70., Zaštita i revitalizacija graditeljskog naslijeđa u 1975./76., a Arhitektura u turizmu i slobodnom vremenu u akademskoj godini 1981./82. Ti su se poslijediplomski studiji održavali u neprekinutom slijedu do rata 1991. godine, a prva su dva obnovljena u akademskoj godini 1997./98. Godine 1978. osnovani su regionalni centri u Motovunu (Istra) i Splitu (Dalmacija). Studij uz rad u trajanju od pet semestara uveden je akademske godine 1977./78. i odr/avan je desetak godina. SStudij više stručne spreme u trajanju od pet semestara uveden je akademske godine 1978./79. i djelovao je do 1995. Pri Arhitektonskom fakultetu utemeljen je 1989. međufakultetski Studij dizajna. Krajem 1980-ih godina u nastavni se plan, osim redovitih kolegija, postupno uvodi sve veći broj izbornih i fakultativnih kolegija.
