Prototip bazenske dvorane – Inside Out Pool
Kreiranjem prototipa bazenske dvorane bez konkretnog jednoznačnog opredmećenja, već s mogućnošću varijabilnosti i fleksibilnosti dobiva se konstrukt koji je u mogućnosti ravnopravno i jednako ući u bilo koji kontekst, ma koliko on bio određen ili neodređen, malen ili velik mjerilom, urbaniziran ili ruralan, tipološki sukladan ili potpuno oprečan, a pritom zadržati sve svoje bitne odrednice kojima će pružiti istom tom kontekstu neke nove vrijednosti.
Prilagođavanjem svakoj određenoj specifičnoj situaciji kontrukt ostaje jedinstven. On tada iz svoje općosti i potpune konceptualne neodređenosti i akontekstualnosti prelazi u konkretno mjesto, u točno precizno opredmećenje kontrolirano situacijom. On postaje mjesto. Na taj se način izbjegava kreiranje tipskog objekta koji je u svim svojim opredmećenjima potpuno jednak i akontekstualan, baš naprotiv, ovaj konstrukt stoga istovremeno i potpuno transcendira kontekst, ali je i vrlo kontekstualan.
Postignutom prostornom dispozicijom postiže se maksimalna povezanost i komunikacija unutarnjih i vanjskih prostora, vanjskih i vanjskih prostora, ali i unutarnjih i unutarnjih prostora. Sve su ove komunikacije vrlo detaljno i precizno unaprijed isplanirane i konstruirane te kontrolirane kako bi istovremeno omogućile na pojedinim mjestima neophodnu privatnost, a na drugima dobrodošao voajerizam.
Bazenska dvorana komunicira u potpunosti sa javnim prostorom, ali ne na očekivani način, već na jedan potpuno izokrenuti, ne horizontalno, već vertikalno, kroz vodene površine. Vertikalna se komunikacija također produžuje i u kontaktu sa nebom kroz ostakljene dijelove krova. Horizontalno, konstrukt komunicira direktno kontekst – kontekst omogučujući neprekinutost konteksta postavljanjem samo artikulirane predprogramirane plohe javnog trga koja prostoru u koji se konstrukt smješta donosi dodatnu vrijednost i novi aktivni javni prostor.
Prilagođavanjem svakoj određenoj specifičnoj situaciji kontrukt ostaje jedinstven. On tada iz svoje općosti i potpune konceptualne neodređenosti i akontekstualnosti prelazi u konkretno mjesto, u točno precizno opredmećenje kontrolirano situacijom. On postaje mjesto. Na taj se način izbjegava kreiranje tipskog objekta koji je u svim svojim opredmećenjima potpuno jednak i akontekstualan, baš naprotiv, ovaj konstrukt stoga istovremeno i potpuno transcendira kontekst, ali je i vrlo kontekstualan.
Postignutom prostornom dispozicijom postiže se maksimalna povezanost i komunikacija unutarnjih i vanjskih prostora, vanjskih i vanjskih prostora, ali i unutarnjih i unutarnjih prostora. Sve su ove komunikacije vrlo detaljno i precizno unaprijed isplanirane i konstruirane te kontrolirane kako bi istovremeno omogućile na pojedinim mjestima neophodnu privatnost, a na drugima dobrodošao voajerizam.
Bazenska dvorana komunicira u potpunosti sa javnim prostorom, ali ne na očekivani način, već na jedan potpuno izokrenuti, ne horizontalno, već vertikalno, kroz vodene površine. Vertikalna se komunikacija također produžuje i u kontaktu sa nebom kroz ostakljene dijelove krova. Horizontalno, konstrukt komunicira direktno kontekst – kontekst omogučujući neprekinutost konteksta postavljanjem samo artikulirane predprogramirane plohe javnog trga koja prostoru u koji se konstrukt smješta donosi dodatnu vrijednost i novi aktivni javni prostor.
