VAŽNA OBAVIJEST - PRIVREMENA ADRESA: ZBOG CJELOVITE OBNOVE ZGRADE NA ADRESI KAČIĆEVA 26, ARHITEKTONSKI FAKULTET ĆE U NAREDNOM RAZDOBLJU RADITI NA ADRESI HONDLOVA 2/1.
Neven Šegvić
Dekan
Biografija
Rođen u Splitu. Diplomirao 1941. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na arhitektonskom odjelu Drage Iblera. Nakon rata glavni urednik Slobodne Dalmacije, osnivač i urednik časopisa Arhitektura, sveučilišni profesor. Pokrenuo znanstveni projekt Atlas arhitekture Republike Hrvatske, fundus podataka i time inicirao stalnu i dugoročnu obradu arhitekture ovog prostora. Intezivno se i raznoliko angažirao predavanjima i izložbama, među ostalim autor je izložbe Arhitektura u Hrvatskoj 1945. – 1985. Jednakom je kreativnošću prilazio pedagoškom radu, studijama, natječajima ili realizacijama. Značajnijerealizacije: stambeno – uredska kuća Lloyd’s Register of Shiping, Split 1961.; kuća na Peristilu, Split, 1961. – 1964.; zgrada pomorske privrede, Split 1963.; rekonstrukcija dvorca Sorkočević, Dubrovnik 1952.; Hotel Excelsior, Dubrovnik 1963. Među više od 300 projekata najznačajniji su: natječajni projekt za zgradu ck kpj (u suradnji s Bonom, Galićem, Augustinčićem) – 1. nagrada, 1947.; adaptacija samostanskog sklopa sv. Marije, Zadar 1949. – 1953.; Hotelski sistem Marjan, 1967. – 1970.; natječajni projekt Memorijalni muzej i spomen – područje Dotrščina, Zagreb – 1. nagrada, 1980.; i dr. Dobitnik je mnogih nagrada: za školu u Kumrovcu, 1955.; školu u Visu, 1964.; Muzej u Rijeci, 1967. te nagrade za životno djelo Viktor Kovačić i Vladimir Nazor.
Pedagoški rad započinje kao asistent kod prof. Alfreda Albinija na Katedri za Arhitektonske kompozicije. 1956. izabran je za docenta na tadašnjem Tehničkom fakultetu na Arhitektonskom odsjeku, 1960. za izvanrednog, a 1972. godine za redovnog profesora. U dva navrata odnosno tri mandata bio je i dekan Arhitektonskog fakulteta: od 1968. do 1972. te od 1985. do 1987. godine. Obranom disertacije “Pristup arhitekturi” doktorirao je 1978. godine. Umirovljen je 1987.
Pedagoški rad započinje kao asistent kod prof. Alfreda Albinija na Katedri za Arhitektonske kompozicije. 1956. izabran je za docenta na tadašnjem Tehničkom fakultetu na Arhitektonskom odsjeku, 1960. za izvanrednog, a 1972. godine za redovnog profesora. U dva navrata odnosno tri mandata bio je i dekan Arhitektonskog fakulteta: od 1968. do 1972. te od 1985. do 1987. godine. Obranom disertacije “Pristup arhitekturi” doktorirao je 1978. godine. Umirovljen je 1987.
