Gravitacijska vinarija s pratećim sadržajima u općini Bistra
Arhitektonski koncept ove građevine proizlazi iz dva temeljna čimbenika. Prvi je uviđaj postojeće parcelacije na obuhvatu, a drugi je tehnologija.
Već iz same parcelacije, sastavljene od uskih, dugačkih parcela, uočava se korištenje vinograda isključivo u privatne svrhe. Uobičajena je praksa da svaki vinogradar nakon cjelogodišnjeg uzgoja grožđa i berbe odvozi grožđe u svoj podrum, u kojem dalje proizvodi vino na tradicionalan način te ga potom koristi u privatne svrhe ili rjeđe za potrebe prodaje u ugostiteljskom objektu. Prijedlog gradnje vinarije na ovom lokalitetu proizlazi iz ideje kako jedna od tih dugih uskih parcela može biti iskorištena za gradnju objekta vinarije, čiju bi infrastrukturu po potrebi mogli koristiti i lokalni vinogradari, uz plaćanje određenog paušala, što je u određenoj mjeri usporedivo sa srednjevjekovnim cehovima obrtnika ili zadrugama.
Drugi važan čimbenik predloženog koncepta je tehnologija gravitacijske vinarije, kao suprotnost modernim, širokim i niskim vinarijama, koje u proizvodnji koriste pumpe i značajnu količinu energije pri prenošenju produkta kroz stupnjeviti proces proizvodnje vina. Gravitacijska vinarija koristi gravitaciju kao svoj najveći adut u proizvodnji. Kaskadna građevina na svakoj kaskadi, odnosno na svakom „slapu“, predviđa odvijanje jednog dijela proizvodnog procesa, te se tekućina elastičnim cijevima spušta s prethodnog na sljedeći „slap“, odnosno prema sljedećoj fazi u procesu proizvodnje.
Tako je prva postaja ili prvi „slap“ mjesto obrade i cijeđenja grožđa. Grožđani sok odnosno mošt potom elastičnim cijevima putuje u spremnike (bačve) u kojima se odvija proces fermentacije te potom u bačve u kojima se odvija odležavanje vina ili skladištenje.
Prednost ovakve vinarije očituje se u manjoj potrošnji električne energije u proizvodnji, koja je u ovakvim vinarijama svedena na minimum te je uglavnom potrebna za održavanje odgovarajuće temperature pojedinih dijelova građevine, koja će ovisiti o fazi proizvodnog procesa koji se u toj građevini (kaskadi) odvija.
Arhitektura vinarije je cjelina proizašla iz svega gore navedenoga, te ona čini jedno usko, dugačko, apstraktno tijelo koje se ne nameće u okruženju i koje postaje dijelom krajobraza. Vinarija je cjelina sastavljena od dva volumena u krajobrazu vinograda: volumen vinarije koji prati teren od vrha do dna brijega, te manji toranj na vrhu brijega koji služi kao akcent u prostoru odnosno kao opreka vinariji te kao istaknuti objekt radi lakšeg lociranja vinarije.
Vino se prenosi pomoću elastičnih cijevi koje se pričvršćuju na betonske "vinorige" koje ulaze u ploču poda, a izlaze iz vertikalnih zidova. Tako cijev koja je provučena iz gornje etaže, visi iz nje te se uzima i spaja na bilo koju bačvu u donjoj etaži. Završetak cijevi bio bi dizajniran u obliku „pištolja“ s benzinske pumpe, za lakšu kontrolu i reguliranje punjenja bačvi.
Već iz same parcelacije, sastavljene od uskih, dugačkih parcela, uočava se korištenje vinograda isključivo u privatne svrhe. Uobičajena je praksa da svaki vinogradar nakon cjelogodišnjeg uzgoja grožđa i berbe odvozi grožđe u svoj podrum, u kojem dalje proizvodi vino na tradicionalan način te ga potom koristi u privatne svrhe ili rjeđe za potrebe prodaje u ugostiteljskom objektu. Prijedlog gradnje vinarije na ovom lokalitetu proizlazi iz ideje kako jedna od tih dugih uskih parcela može biti iskorištena za gradnju objekta vinarije, čiju bi infrastrukturu po potrebi mogli koristiti i lokalni vinogradari, uz plaćanje određenog paušala, što je u određenoj mjeri usporedivo sa srednjevjekovnim cehovima obrtnika ili zadrugama.
Drugi važan čimbenik predloženog koncepta je tehnologija gravitacijske vinarije, kao suprotnost modernim, širokim i niskim vinarijama, koje u proizvodnji koriste pumpe i značajnu količinu energije pri prenošenju produkta kroz stupnjeviti proces proizvodnje vina. Gravitacijska vinarija koristi gravitaciju kao svoj najveći adut u proizvodnji. Kaskadna građevina na svakoj kaskadi, odnosno na svakom „slapu“, predviđa odvijanje jednog dijela proizvodnog procesa, te se tekućina elastičnim cijevima spušta s prethodnog na sljedeći „slap“, odnosno prema sljedećoj fazi u procesu proizvodnje.
Tako je prva postaja ili prvi „slap“ mjesto obrade i cijeđenja grožđa. Grožđani sok odnosno mošt potom elastičnim cijevima putuje u spremnike (bačve) u kojima se odvija proces fermentacije te potom u bačve u kojima se odvija odležavanje vina ili skladištenje.
Prednost ovakve vinarije očituje se u manjoj potrošnji električne energije u proizvodnji, koja je u ovakvim vinarijama svedena na minimum te je uglavnom potrebna za održavanje odgovarajuće temperature pojedinih dijelova građevine, koja će ovisiti o fazi proizvodnog procesa koji se u toj građevini (kaskadi) odvija.
Arhitektura vinarije je cjelina proizašla iz svega gore navedenoga, te ona čini jedno usko, dugačko, apstraktno tijelo koje se ne nameće u okruženju i koje postaje dijelom krajobraza. Vinarija je cjelina sastavljena od dva volumena u krajobrazu vinograda: volumen vinarije koji prati teren od vrha do dna brijega, te manji toranj na vrhu brijega koji služi kao akcent u prostoru odnosno kao opreka vinariji te kao istaknuti objekt radi lakšeg lociranja vinarije.
Vino se prenosi pomoću elastičnih cijevi koje se pričvršćuju na betonske "vinorige" koje ulaze u ploču poda, a izlaze iz vertikalnih zidova. Tako cijev koja je provučena iz gornje etaže, visi iz nje te se uzima i spaja na bilo koju bačvu u donjoj etaži. Završetak cijevi bio bi dizajniran u obliku „pištolja“ s benzinske pumpe, za lakšu kontrolu i reguliranje punjenja bačvi.
