Diplomirao i doktorirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Autor je i urednik više knjiga o arhitekturi i dizajnu: Fiume Fantastica, Tadao Ando: Transcending Oppositions, Modernism In-Between: Mediatory Architectures of Socialist Yugoslavia (s V. Kulić), Dizajn i nezavisna kultura (s D. Vidović), Suvremena hrvatska arhitektura – testiranje stvarnosti i drugih. Od 2005. je urednik časopisa Oris. Marojevi su tekstovi objavljeni u vodećim međunarodnim arhitektonskim časopisima Vesper, A+U, Archithese, Bauwelt, db i Domus, Architecture Australia, Materia Arquitectura i drugima. Bio je kustos i istraživač na izložbama Toward Concrete Utopia (MoMA NY), Sunčana Strana Modernizma 1 i 2 (DESSA Ljubljana), SOS Brutalism (DAM Frankfrukt), Umjetnost 1960-ih u Hrvatskoj (MUO Zagreb), Vjenceslav Richter (MSU Zagreb), 3LHD – Interakcije (MSU Zagreb), Podizanje zavjese: srednjoeuropske arhitektonske mreže (Bijenale arhitekture u Veneciji 2014.), Nedovršene modernizacije: Između utopije i pragmatizma (UG Maribor), Balkanology (SAM Basel), Modeli stanovanja: eksperiment i svakodnevni život (Kunstlerhaus, Beč) i drugim. Predavao je i bio gost-kritičar na više međunarodnih sveučilišta i institucija: ETH Zurich, KIT Karlsruhe, COAC Barcelona, ETSA Madrid, AZW Wien, RIBA London, Berlage Institute Rotterdam i drugima. Koautor je dvije sezone međunarodno zamijećenih dokumentarnih filmova Betonski spavači o zanemarenoj poslijeratnoj modernističkoj arhitekturi u regiji bivše Jugoslavije. Dobitnik je četiri nagrade Neven Šegvić Udruženja hrvatskih arhitekata za kritički i teorijski rad. Maroje je nezavisni ekspert nagrade EU za arhitekturu Mies van der Rohe i član odbora stručnjaka Europske nagrade za urbani javni prostor.