Tapiserija: Izložba radova Andreja Uchytila i Renate Waldgoni, Galerija Forum, 15.10.-6.11.2020.
15. listopada u 19 sati u Galeriji Forum, Teslina 16, otvara se izložba arhitekata Andreja Uchytila i Renate Waldgoni.
Andrej Uchytil, rođen je 1956. u Zagrebu. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u klasi Nevena Šegvića. Redoviti je profesor Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu na Katedri za arhitektonsko projektiranje i Katedri za povijest i teoriju arhitekture. Voditelj je Kabineta za modernu i suvremenu arhitekturu te istraživačkog projekta Atlas hrvatske arhitekture. Renata Waldgoni, rođena je 1957. u Zagrebu, te diplomirala 1981. na Arhitektonskom fakultetu u klasi Nevena Šegvića. Iste godine, na poziv Josipa Vanište, započinje rad sa studentima. Danas je redovita profesorica Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu na Katedri za projektiranje. Voditeljica je Kabineta za crtanje i plastično oblikovanje.
Ovo dvoje izrazito značajnih zagrebačkih arhitekata ostvarilo je između 1984. i 2012. niz izrazito zanimljivih građevina i rješenja za već postojeće građevine, a od 2012. do danas od kada djeluju samostalno, nastavili su svoj pedagoški rad na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao i svoj rad u arhitekturi, što će sve biti prikazano na ovoj opsežnoj izložbi. Voditelj Galerije Forum, Feđa Gavrilović autor je teksta predgovora i posebno ističe njihovu Crkvu svetog Ivana apostola i evanđelista u Novom Zagrebu: „Svatko tko je prošao ili se provezao Avenijom Dubrovnik nije mogao zanemariti tu arhitektonsku iznimku među beživotnim zgradama Novoga Zagreba, koja se ističe koloritom i oblikom. Uz crkvu, arhitekti su projektirali i pristupni prostor, župni dvor i vrt inspiriran oblicima sa slika Paula Kleea, preko kojih crkva komunicira s okolinom i prostorima u neposrednom susjedstvu koji ocrtavaju svakodnevni život stanovnika kvarta. Ono što crkvu čini izrazito specifičnom i u svome okolišu i u suvremenoj hrvatskoj sakralnoj arhitekturi njezin je oblik. Valovita fasada s keramičkom oplatom koja suptilno nijansira plavu boju i tako sugerira ljeskanje vodenih (morskih ili riječnih) valova, gubitak svijesti u predubokom prostoru, ili nježni dodir svile, element je koji nadilazi specifičnu konfesiju koja se u toj crkvi ispovijeda. Asocijacije na duhovnost u svim njezinim oblicima odmah se nameću, a sama forma na sebe preuzima sve što bi se značenjem (ili duhom) željelo obuhvatiti. Zvonik crkve je suptilan, križ je tanak, a cijela građevina pokušava ne isticati svoju prisutnost. Unatoč toj nenametljivosti, kao i tome da crkva ne predstavlja dio svakodnevice baš svih žitelja Utrina, ovo je zdanje neizostavni arhitektonski i kulturni spomenik cijelog Novog Zagreba.“
Izložba je ostvarena sredstvima Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a otvorena je do 6. studenoga u radnom vremenu Galerije Forum.
