In memoriam: Mario Beusan

Naš redoviti profesor i arhitekt Mario Beusan napustio nas je 5.2.2022.

Izrazito suptilnog likovnog senzibiliteta, skladno je svoju kreativnu i radnu energiju usmjeravao u nekoliko pravaca – pedagoški, projektantski, umjetnički i znanstveni.

Rođen je 1944. u Zagrebu, gdje je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu. Magistrirao je 1989. na poslijediplomskom studiju Arhitektura u turizmu, s radom Prilog istraživanju dvoraca i kurija Hrvatskog zagorja, također na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Svoj profesionalni put ostvario je istovremeno njegujući sklonost intuitivnom i racionalnom pristupu arhitektonskom stvaralaštvu.

Njegova pripadnost Kabinetu za interijer obilježena je sretnom podudarnošću s kontinuiranim radom na oblikovanju izložbi i stalnih postava muzeja, čemu se posvetio od 1973., realiziravši 248 izložbi i 36 stalnih postava u najuglednijim galerijama i muzejima Zagreba i Hrvatske, ali i u inozemstvu (Slovenija, Mađarska, Francuska, Belgija, Njemačka, Češka, Slovačka, Finska, Austrija, Italija, Litva, Srbija, Kina, Irska i Crna Gora). Za oblikovanje izložbe Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja realizirane u Galeriji Klovićevi dvori, primio je nagradu Bernardo Bernardi za 2007.

Rafinirano bavljenje likovnošću u raznim mjerilima – od arhitektonskih zahvata do umjetničkog oblikovanja emajla i nakita, obilježilo je poetičan i prepoznatljiv autorski pristup Maria Beusana. S jednakim zanosom prilazio je svakom zadatku, ističući kako ga posebno inspirira direktan kontakt s materijalima pa nije slučajno da je u nastavni program uveo izuzetno popularan kolegij Materijali u interijeru.

Svoj pedagoški rad na Kabinetu za javne zgrade obogatio je iznimnim poznavanjem tijekova naše kulturne, povijesne i graditeljske baštine te je na vježbama Radionice arhitektonskog projektiranja poticao studente na istraživanje suvremenih projektantskih pristupa u dijalogu sa baštinom, ohrabrujući ih na razvoj vlastitog senzibiliteta i traženje vlastitih odgovora. Studenti su nadasve cijenili njegov otvoren, dobronamjeran pristup, čemu sam svjedočila tijekom desetgodišnjeg zajedničkog sudjelovanja na vježbama.

Autor brojnih interijera i adaptacija u Zagrebu i Hrvatskoj, inovativnog pristupa, ali uvijek obziran prema kontekstu, znao je postići dojmljivo atraktivan oblikovni sklad novoga u starom.

Među brojnim priznanjima koje je arhitekt Beusan dobio za svoj rad na različitim poljima, treba izdvojiti prestižnu nagradu na 6. međunarodnom bijenalu emajla u Limogesu 1982., Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1998., Medalju Grada Zagreba i priznanje predsjednika RH S. Mesića za stalni postav Hrvatskog školskog muzeja 2000., Veliku nagradu za životno djelo ULUPUH-a 2005., već spomenutu nagradu Bernardo Bernardi za 2007. te sudjelovanje na svjetskim izložbama nakita i umjetnosti u emajlu.

Ostvarivši impresivnu retrospektivnu izložbu 2008. u Gliptoteci HAZU, pod nazivom Mario Beusan: Arhitektura izložbe – na tragu hermeneutičkog diskursa, profesor Beusan zorno je pokazao ono što je prenosio studentima, a to je kako otkriti 'cjelinu između svih medija i s njima vezanih osjetila, cjelinu koja je san o pređi među stvarima, koja se doživljava okom, korakom, uhom a zbraja se u duhu.'

(citat Željka Čorak: Mario Beusan među stvarima i snom)

Dina Vulin Ileković, 6.2.2022.