(Post)Industrijski kreativni pejsaž
(Post)Industrijski kreativni pejsaž
(Post)Industrijski kreativni pejsaž
(Post)Industrijski kreativni pejsaž
(Post)Industrijski kreativni pejsaž
(Post)Industrijski kreativni pejsaž
(Post)Industrijski kreativni pejsaž
(Post)Industrijski kreativni pejsaž
(Post)Industrijski kreativni pejsaž
(Post)Industrijski kreativni pejsaž

(Post)Industrijski kreativni pejsaž

Rijeka se, zahvaljujući izuzetnoj strateškoj poziciji, tijekom 19. st razvila u jednu od najvećih srednje-europskih luka i moćno industrijsko središte. Upravo su ta dva ključna statusa odgovorna za daljnji razvoj grada (promet, kultura, izgradnja i dr.) kakvim ga danas, u njegovim ostacima znamo. Prepoznatljiva umjetnost i kultura imaju dugu i kontinuiranu tradiciju te predstavljaju neodvojivi dio urbanog identiteta grada. Te kapitalne investicije ostavile su, nakon pada industrije i decentralizacije, u naslijeđe izrazitu prostornu neravnotežu i barijeru u obliku longitudinalnog pojasa lučkih, željezničkih i industrijskih postrojenja koji onemogućuje stanovnicima i turistima pristup obali. Na tom dugom potezu od Mlake na zapadu do Brajdice na istoku, ugasili brojni su pogoni ugašeni i zadnjih se godina kao izazov postavlja svrhovita i kvalitetna transformacija te vrijedne industrijske baštine. Zauzimanjem područja koje je gotovo u potpunosti urbanizirano, Rijeka nema mjesta a ni potrebe za ponovnim razvojem velike industrije. Umjesto toga, osvajanjem titule „EPK2020“, ima priliku okrenuti se onome što ima i u najboljem svjetlu prikazati bogatu kulturno-povijesnu baštinu i dinamični kulturno-umjetnički život. Sam projekt „EPK2020“ važan je ne samo za kulturu, već i za razvoj turizma, znanosti i sveučilišta, kreativne industrije i dr.
Sadržaj i struktura ovog rada kreću od uvodnih analiza, upoznavanja sa prostorom, suočavanja sa problemom zatečenog stanja; heterogenog degradiranog grada s potencijalom za oporavak i nude prijedlog programskog projektiranja i planiranja. Istaknut je grad kao „patchwork“ raznih prostora koji se ne čitaju kao urbana cjelina nego posljedica de-urbanizacije a potencijal leži u raznovrsnosti izgrađene strukture, dobrim prometnim vezama izvan grada i prometnim mogućnostima pozicijom grada u odnosu na širi kontekst. Rijeka 2020- je sagrađena, samo treba nadogradnju, povezanost i organizaciju na razini cjeline a industrijska je baština prepoznata kao sredstvo za postizanje cilja; grada kao umreženog sustava. Do sada je industrijska baština Rijeke uglavnom promatrana s velike fizičke i psihičke distance popraćena samo negativnim konotacijama. Sada se pristupa do baštine, ulazi u njenu strukturu pri čemu je važna promjena percepcije. U ovom su programu kao stvarni potencijali; početne točke transformacije grada postavljenih 5 HIGHLIGHT-a, ne kao pojedinačni elementi gradske strukture nego kao veće prostorne cjeline. Valorizacija pojedinačnih elemenata i njihove strukture nije rađena i nije tema ovog rada. Industrijska baština i „landscape „ postavljeni su kao nova urbana infrastruktura koji se povezuju u mrežu grada. Pretpostavlja se razvoj grada koji po ponuđenom modelu revitalizacije „sam sebe liječi“ i stvara sustav „lifescape“.
Emanacija svakog pojedinog “HIGHLIGHT-a” kao istaknutog prioritetnog područja, njegova revitalizacija i novi “creative-scape” koji je nastaje, utječe na kontaktno područje novim načinom doživljaja prostora, korištenja i dodatnih potreba koje treba zadovoljiti oni se međusobno povezuju i rezultiraju povezivanjem čitavog grada;
1_omogućen je pristup do obale koja se može koristiti na različite načine;
2_prometna se situacija unutar zgusnutog gradskog tkiva rješava zauzimanjem i modernizacijom postojeće prometne infrastrukture željeznice, kako bi se spriječilo dodatno nepotrebno širenje prometnih površina na štetu potencijalnih zelenih i javnih otvorenih prostora trgova, šetnica i dr. , korištenjem mora i stvaranjem sustava javnog morskog prijevoza sa stanicama duž obale grada i šire gradske okolice, oslobađanjem pojedinih prostora od kolnog prometa i stvaranjem novih pješačkih i biciklističkih veza;
3_„landscape“ kao nova infrastruktura povezuje čitav grad, na kopnu i moru_ pješačke i bicikl. staze, parkovi i trgovi, mostovi, platforme itd.;
4_industrijska baština, koja zahvaljujući povijesnom razvoju Rijeke kao industrijskog čvorišta, uživa najatraktivniju stratešku poziciju u morfološkoj strukturi grada, prepoznata je kao podoban poligon za eksperimentalne aktivnosti i novu, kreativnu industriju te kao generator promjena i nova atrakcija za razvoj turizma i stvaranje novog reprezentativnog „lica grada“ proces transformacije kreće od najmanjeg segmenta prema mjerilu šire slike grada te se razvija Rijeka kao uravnotežen sustav industrija, koja je bila aktivator grada od 50.-90.-tih godina prošlog stoljeća, može transformacijom u aktivni kreativni i kulturni sektor, prezentacijom i aktivnim korištenjem svoje materijalne i memorijalne ostavštine, uzdići grad s mrtve točke na kojoj je danas…
Karta