Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković
Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković
Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković
Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković
Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković
Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković
Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković
Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković
Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković
Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković
Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković
Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković

Nova zgrada unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković

Miroslav Geng Lovorka Prpić Autori: Miroslav Geng, Lovorka PrpićSuradnici: Dora Čićmir Vestić, Nataša Hrsan, Denis Rubinić, Lucija Zaninović, Naravno d.o.o.
Status: natječajni radNamjena: znanstveno-istraživačka ustanova u prirodnim i biomedicinskim znanostimaBruto površina: 6500 m²Projektirano: 2017
Kompleks Instituta Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu organiziran je na zemljištu jugoistočno od Bijeničke ulice, u širem urbanom kontekstu zone prirodoslovnih fakulteta sveučilišnog kampusa, artikuliranog 60-ih godina kao serija lamela u zelenilu. Urbano-pejsažna cjelina IRB-a vrlo je vrijedan sklop u kom dominira izvorna arhitektonska zamisao arhitekta Ostrogovića, uz hortikulturnu kompoziciju Zvonimira Kanija. Unatoč kasnijim intervencijama, kompleks je uspio sačuvati svoju prostornu i arhitektonsku kvalitetu i vizualnu prepoznatljivost. Nova zgrada laboratorija planirana je na samom jugozapadnom dijelu urbano-pejsažne cjeline IRB-a, na poziciji između zgrade V. krila i današnjih trošnih zgrada Biologije I i Biologije II.
Lokacija i dispozicija elemenata zgrade afirmira postojeću i planiranu urbano-pejsažnu geometriju.
Radi afirmacije navedene kvalitetne dvojnosti postojećeg kompleksa (urbano / zeleno) odabrana je osnovna organizacija primjerene arhitektonske strukture i kontekstulana impostacija unutar pejsažne cjeline.
Odnos specifičnog i kontekstualnog, kontrastiranog i uklapanog, prilagođavanja i suprotstavljanja, zadržava svoju dvojnost u cjelovitoj ritmiziranoj strukturi.
„Hipermodernizam“ jednostavnog volumena u dvojnosti odnosa otvara mogućnost uklapajućeg mjerila i linearno struktuiranog ritmiziranog volumena, te djeluje na asocijativnoj i simboličkoj razini u svim odnosima sekvenci i planova, onih bližih i onih daljih.
Kuća u svom dvojnom značenju djeluje kao „laboratorij s laboratorijima“. Kuća predstavlja jedinstveni radni mehanizam u kom proces korištenja postaje primaran u odnosu na druga arhitektonska određenja.
Volumen nove zgrade laboratorija IRB-a slijedi osnovnu impostaciju postojećih nezavisnih paviljona arhitekta Ostrogovića, ali unutar jedinstvene suvremene tehničko-tehnološke ovojnice. Ova ovojnica ima dvostruku ulogu: s jedne strane, ona omogućava zadovoljenje tehičko-tehnoloških karakteristika (zaštita od prekomjernog osunčanja, zagrijavanja i hlađenja, kontrola osvjetljenja i sl.), a s druge, ovojnica pruža i mogućnost vizualne i stvarne propulzije zelenila unutar ove polupropusne opne, na dva nivoa; kako onom fizičkom, tako i onom fenomenološkom.
Ovakva organizacija osnovne srukture omogućava postizanje maksimalne osvijetljenosti i optimalne funkcionalne dispozicije, te potpunu jasnoću korištenja i kretanja. Jasnoća kretanja u horizontalnom i vertikalnom smislu omogućena je spajanjem pojedinih jednostavnih volumena lineranom izduženom osnovnom komunikacijom, tzv. „transferzalnom pasarelom“.
Nova zgrada svojom osnovnom dipozicijom na tri izdužena funkcionalna trakta nastavlja ritmično ponavljanje postojećih i planiranih razmještaja arhitektonskih volumena u kvalitetnom zelenom okruženju. Na taj način nova izgradnja afirmira vrijednosti postojećeg krajolika, nastojeći skladno nastaviti urbanu geometriju koja u prostoru postoji već desetljećima.
Bitna kvaliteta postojeće lokacije otkriva se izuzetnim vizurama iz centralnog dijela krajobrazno-urbanističkog kompleksa, osobito na valoriziranu šumsku površinu istočno. Stoga su prostori zgrade namijenjeni za povremeni boravak zaposlenika orijentirani na istok i ostakljeni velikim staklenim površinama te omogućuju i manji odmor – čajne kuhinje i otvorene terase.
Osim što osnovna makro-dispozicija omogućava afirmaciju postojećeg kontekstualnog urbanističkog koncepta i odnosa prema kvalitetnom zelenilu i vizurama, ovom se dispozicijom ujedno postiže i optimalna orijentacija (kako prostora laboratorija, tako i pripadajućih radnih prostora znanstvenika) te nesmetanost funkcioniranja pripadajućih administrativnih prostora, kao i cjeline zajedničkih prostora, te izdvojene animalne platfome u suterenu.
Karta