Ante Marinović-Uzelac

Ante Marinović-Uzelac

Biografija

Rođen je 19. travnja 1930. u Zagrebu. Diplomirao je studij arhitekture na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1954., a poslijediplomski studij urbanizma na l'Institut d'Urbanisme de l'Universite de Paris 1963. Od 1954. do 1961. živio je i radio kao arhitekt u Parizu, gdje je 1963. obranio je tezu Contribution a l'etude du zonage, doktorat geografskih znanosti stekao je 1976. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a doktorat tehničkih znanosti 1984. na Arhitektonskom fakultetu Sveučlišta u Zagrebu.

Izabran je za docenta 1968., a za redovnog profesora 1979. godine. Od 1973. do 1993. predstojnik je Katedre za urbanizam a od šk. g. 1993/94. dekan Fakulteta. Član je Francuske akademije arhitekture od 1978. Predaje predmete Urbanizam II i Prostorno planiranje te vodi praktičnu nastavu iz urbanizma. Sudjeluje u poslijediplomskim studijima na Arhitektonskom i na drugim fakultetima.

Na Hrvatskim studijima predaje predmet Naselja, gradovi i prostori Hrvatske. Izradio je kao glavni planer brojne detaljne i nekoliko generalnih urbanističkih planova te regionalnih prostornih planova. Posebice se bavio, praktično i teoretski, prostornim uređenjem nacionalnih parkova i parkova prirode. Veća su mu arhitektonska ostvarenja u Zagrebu (stambeni stepenasti niz u Ulici Gualdo Tadino) i u Zadru (stambeni blok i Veslački dom na Branimirovoj obali). Objavio je veći broj znanstvenih i stručnih radova (22 znanstvena rada, 33 velika stručna rada, 31 stručni članak) u domaćim i stranim časopisima (Urbanisme, Pariz, L'Architecture d'Aujourd'hui, Pariz, i Parametro, Bologna), sudjelovao je u sedam međunarodnih i 11 domaćih znanstvenih skupova s referatom, održao je brojna javna predavanja i dr. te izradio veći broj stručnih i istraživačkih studija, ekspertiza i sl. Mentor je 11 doktorata, 21 magisterija i 116 diploma na Arhitektonskom fakultetu. Autor je brojnih prostornih i urbanističkih planova. Specijalizirao se za prostorne planove prirodnih rezervata, posebno nacionalnih parkova; bio je autor i koautor detaljnih i generalnih urbanističkih planova te regionalnih i prostornih planova. Posebice se posvetio prostornom uređenju nacionalnih parkova (Plitvička jezera, Mljet, Krka, Blidinje, BiH) i parkova prirode (Trakošćan i Biokovo) te memorijalnih parkova (Petrova gora, Kalnik, Kumrovec i Dotrščina). Projektirao je stambeno-poslovni blok (1978) i Veslački dom (1981) u Zadru te stambeni niz na Kajfešovu brijegu (1987) u Zagrebu. Objavio je više radova u stručnim i znanstvenim časopisima, te knjige Socijalni prostor grada (1978), Naselja, gradovi, prostori (1986) i Teorija namjene površina u urbanizmu (1989). Dobio je Državnu nagradu za znanost za životno djelo (2002) i Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (2002).

Objavio je novu teoriju zoniranja nacionalnih parkova, a u izradi generalnih urbanističkih planova objavio nove aspekte teorije namjene površina. Objavio je tri znanstvene knjige: Socijalni prostor grada (Liber, Zagreb, 1978), Naselja, gradovi, prostori (Tehnička knjiga, Zagreb, 1986), i Teorija namjene površina u urbanizmu (Tehnička knjiga, Zagreb, 1989).Bio je član brojnih stručnih odbora i savjeta, utemeljitelj je i glavni urednik znanstvenog časopisa Arhitektonskog fakulteta Prostor koji redovito izlazi od 1992. s dva dvobroja godišnje.
Karta